VJERSKE SLOBODE

Mi vjerujemo da je vjerska sloboda jedno od neotuđivih prava koje svaki pojedinac ima. Budući da živimo u post-socijalističkom društvenom uređenju nalazimo se između dvije vatre.

Sa jedne strane nalazio se sustav koji je propagirao ateizam i smatrao religiju nepoželjnom. Naime, socijalističko/komunistički koncept zagovarao je zamjenu religije sa kojekakvim kultovima ličnosti u kojima su diktatori koristili masovne medije i propagandu za promoviranje vlastitog lika i djela.

Apsurd je u tome što su tvrdili da će oslobađanjem od religije ljudi postali slobodni, međutim na kraju su od ateizma i kultova ličnosti napravili religiju, te učinili sve ostale ljude svojim robovima i slugama. Odnosno, umjesto slobode uveli su novi oblik ropstva.

Njihovi portreti su visili u domovima i javnim zgradama, a umjetnici i pjesnici su morali stvarati djela u kojima su glorificirali vođu i njegov režim. Uglavnom prikazivalo ih se kao da su oni nešto više od čovjeka (heroji i polu-božanstva). Mihail Riklin, jedan od najpoznatijih suvremenih ruskih filozofa i intelektualaca napisao je odličnu knjigu na tu temu – zove se “Komunizam kao religija“.

Međutim, padom komunizma došlo je do potpunog obrata. Oni koji su do jučer prokazivali one koji idu u crkvu, odjednom su postali najveći vjernici. Da stvar bude gora, kao što je stari režim do 90-e sa netrepeljivošću gledao na one koji vjeruju, novi je režim (HDZ) kao neprijatelje počeo prokazivani oni koji ne prakticiraju favoriziranu religiju.

Zapazite da padom komunizma nije došla do sloma jednoumlja nego samo do zamjene teza. Zanimljivo je da su ljevičari u religiji vidjeli neprijatelja svome režimu, a desničari svog najvećeg prijatelja i saveznika. To je osnovna razlika između lijevih i desnih socijalista. Dok jedni javno i otvoreno odbacuju Boga i religiju, drugi ga isto tako uzdižu i hvale, međutim očito je da i jedni i drugi to čine iz političkih razloga, odnosno religiju i vjerska prepucavanja apstraktne naravi (da li Boga ima ili nema i kakav on jest), koriste za manipulaciju masom i zatupljivanje.

Zapazite još nešto, dok su jedni religijskim organizacijama uzimali imovinu i pretvarali ju u državno vlasništvo, drugi državnu imovinu daju istim tim religijskim institucijama.

Vjerojatno se pitate kakav je naš stav po svemu ovome. Mi vjerujemo da država i religija moraju biti odvojeni, te ne prihvaćamo ideju da se od komunističkog režima oduzeta imovina vraća samo povlaštenoj grupi (npr. katoličkoj crkvi), a ne i ostalim ljudima koje je taj režim opljačkao. Mi ne vjerujemo u to da postoje povlaštene grupe i pojedinci već vjerujemo u jednakost svih pred zakonom.

Također, ne prihvaćamo međudržavni ugovor između Republike Hrvatske i Vatikana, te tražimo njegovo ukidanje. Novi ugovor koji će biti uspostavljen treba biti između Republike Hrvatske i Katoličke crkve kao religijske organizacije, a ne Vatikana kao države. HDZ-ovu ideju da se položaj neke religijske organizacije definira ugovorom sa nekom drugom suverenom državom smatramo neprihvatljivom, pogotovo ukoliko je takav ugovor na štetu Republike Hrvatske.

Mi ne želimo da država zauzima mjesto pro-religijskog ili protu-religijskog entiteta. Mi jednostavno tražimo odvajanje države od religijskih organizacija i prestanak njihovog financiranja iz državnog proračuna. Odnosno, tražimo da se religijske organizacije financiraju dobrovoljnim prilozima od vjernika, a ne proračunskim novcem.

Drugim riječima, želimo odvojiti religiju od politike. Što se tiče nastave vjeronauka u školama, ona se tamo može odvijati iznimno (prvi ili zadnji sat) i isključivo na teret religijske organizacije kojoj pripada vjerski službenik, dakle ne na teret proračuna.

Ne želimo ljudima nametati niti ateizam, niti religiju, jer nam je jasno da političke opcije koje to rade – čine to sa ciljem političke propagande, a ne radi dobrobiti čovjeka.

Za nas je vjerska sloboda princip koji podupire pravo pojedinca da javno ili privatno izražava svoju religiju, vjerovanja ili vjerska učenja (ali ne na teret državnog proračuna). Istovremeno u potpunosti prihvaćamo pravo pojedinca da promjeni religiju ili ne pripada ijednoj religiji (da bude ateist).

Svi naši članovi mogu javno i otvoreno izražavati svoja vjerska uvjerenja (uključujući ateizam) ili kritizirati bilo koju religiju. Sve dok pri tome ne koriste halucinogene droge (bunika), pozivaju na nasilje prema drugim društvenim grupama ili u ime vjere zagovaraju ograničavanje osobnih prava i sloboda. Drugim riječima, naša stranka vam garantira slobodu i ne pokušava promjeniti vaše vjersko (ne)opredjeljenje za razliku od drugih političkih opcija kojima vlada jednoumlje lijevog ili desnog predznaka.

FAKULTATIVNO CJEPLJENJE

Protivimo se državnoj represiji protiv roditelja koji odbijaju cjepiti vlastitu djecu. Zbog mnogobrojnih slučajeva teških nuspojava izazvanih cjepljenjem (poput paralize, autoimunih bolesti ili autizma) sve više roditelja odbija imunizaciju vlastite djece. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su proizvođači cjepiva velike farmaceutske kompanije koje imaju veliki utjecaj pri donošenju zakona u području zdravstva, smatramo da je sumnja u korist imunizacije opravdana. Zapanjujuća je činjenica da se proizvođač cjepiva odriče odgovornosti za sve moguće posljedice cjepiva.  Također, važno je napomenuti da cijepljenje nije svugdje obavezno, pa tako imamo europske zemlje u kojima cijepljenje nije obavezno: Njemačka, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal, Austrija, Finska, Švedska, Norveška, Cipar, Estonija, Latvija, Litva, Švicarska. A europske zemlje u kojima je cijepljenje obavezno su: Srbija, Makedonija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska. U zemljama od Slovenije, pa „naniže” prijeti se neupisivanjem u školu, kaznama i oduzimanjem djece zbog necijepljenje (što je zakonski neosnovano), dok ljude u zapadnoj Europi nitko ne prisiljava na to, iako se cjepiva veoma agresivno promiču.

Prisilno cijepljenje protivno je našem uvjerenju da svaki pojedinac ima pravo odlučivati o sebi i svojem zdravlju. Članak 6. Zakona o zaštiti prava pacijenata kaže da svaki pacijent ima pravo odbiti pojedini dijagnostički ili terapijski postupak. Tražimo da se to pravo proširi i na obvezno cijepljenje, odnosno da cijepljenje postane dobrovoljno.

UKIDANJE KD KLEVETE

Živimo u zemlji kojom vlada medijska cenzura, međutim usred te cenzure nalaze se ljudi koji usprkos svim medijskim ignoriranjima uspjevaju izaći na vidjelo sa tvrdnjama koje iznose. Za takve ‘neposlušne’ pojedince sustav je pripremio kazneno djelo zvano kleveta.

Damir FIntić bloger iz Vukovara jedan je od onih koji su osuđeni zbog ‘klevete’. U pravilu sva suđenja za klevetu rade se na način da politički moćnik tuži maloga građanina za to što se ovaj usudio razotkriti njegov nemoral ili kriminal.

U biti smisao klasifikacije klevete kao kaznenog djela je ušutkavanje pojedinaca koji se usude otvoreno reći ono o čemu većina šuti. Da apsurd bude veći okrivljenik se može u obrani i “dokazivanju istine” pozvati samo na pravomoćnu presudu kojom je “oklevetani” osuđen za djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Takve presude u pravilu ne postoje, jer se kriminal niti ne procesuira.

Drugim riječima budući da pravosuđe štiti kriminal, osoba koja nekoga prozove za kriminal zapravo se onog trenutka kada ga ‘oklevetani’ tuži može nadati jedino zaštiti koju mu pruža pravna država. A takva kod nas nažalost još uvjek ne postoji.

Tužbe za ‘klevetu’ nerjetko prelaze u domenu ‘vjerovali ili ne’. Tako je Jozo Čurković (osoba za kojom je raspisana tjeralica zbog pronevjere 100 milijuna kuna iz Salonita) u Zagrebu pokrenuo osam kaznenih postupaka zbog klevete protiv Ozrena Matijaševića, predsjednika Hrvatske udruge sindikata, Grge Mandića, predsjednika Udruge oboljelih od azbestoze, te Joze Marića, povjerenika HUS-a za Dalmaciju, te dvije parnice protiv Matijaševića. Kako nema odredbe u zakonu da bjegunac za kojim je raspisana tjeralica ne može u bijegu pokretati privatne tužbe i tražiti zaštitu tog istog pravosuđa, Ćurković i dalje može tužiti za klevetu i pokretati parnice protiv onih za koje smatra da su mu nanijeli duševnu bol. Od 10 privatnih tužbi protiv Matijaševića ih je podigao čak osam, njih šest zbog klevete, a u dvije parnice u Zagrebačkoj palači pravde od njega traži odštetu od 50.000 kuna.

Matijašević se (na sudu) morao očitovati je li oklevetao Ćurkovića izjavom za novine “Razumijem ga jer je bešćutan vlasnik“.

Još bizarniji primjer onaj je Stipe Šuvara koji je šest godina nakon smrti osuđen na plaćanje 20.000 kuna kazne i pripadajućih kamata zbog ‘klevete’ koju je navodno počinio deset godina prije smrti.

Kada bi korumpiranom sustavu bilo stalo do istine onda bi cenzuru istine, a ne klevetu klasificirao kao kazneno djelo. Nažalost u Hrvatskoj oni koji provode cenzuru mirno spavaju, a oni koji razotkrivaju kriminal žive u strahu od pravosudnog linča, da stvar bude gora sude im isti oni koji taj kriminal prikrivaju.

Smisao slobode govora je da onaj koji iznosi svoje mišljenje i stav ne mora živjeti u strahu od toga hoće li ga neki lokalni ili regionalni moćnik tužiti, budući da je sloboda govora i izražavanja sastavni dio osobne slobode, smatram da klevetu kao kazneno djelo treba ukinuti.

OSLOBOĐENJE OD ROBOVSKOG MENTALITETA

Jedino što može biti gore od ropstva je robovski mentalitet. Nažalost u našem narodu ima ga u izobilju.

Ljudi su uvjereni u to da moraju biti robovi neotplativog duga i da im slučajno ne smije pasti na pamet da se njihov dug treba otpisati. Smatraju da je nebitno to što je naš monetarni model kriminalan i da je njegov jedini cilj porobljavanje našeg naroda i uništenje naše ekonomije.

Još je strašnije da smatraju da vanjski dug kojeg su napravili kriminalno nastrojeni pojedinci (Sanader, Kosor & CO), moraju vraćati njihova vlastita djeca.

Uvjereni su u to da moraju biti sluge za strane gospodare, da je normalno da stranci posjeduju sav profitni kapital (banke, telekome, farmaceutsku industriju itd.), a da mi moramo raditi za njih. Ne vide ništa sporno u tome što stranci izvlače profit iz zemlje, a našim ljudima daju otkaze. I smatraju da se oko toga ništa ne može i ne smije napraviti.

Masovni mediji pod kontrolom Miroslava Kutle i Ninoslava Pavića (Jutarni list – EPH holding), kao i ostali mediji u stranom vlasništvu uvjerili su ih u to da su naši ljudi neradnici koji moraju služiti strancima i biti robovi duga, ne shvaćajući da je u Hrvatskoj do raspada proizvodnje i visoke nezaposlenosti došlo radi suludog monetarnog modela, u kojem je proizvodnja neisplativa, a uvozna roba jeftinija od domaće.

Neki čak misle da bi se trebali odreći vlastitog suvereniteta i ući u tamnicu i talionicu naroda zvanu Europska unija. Navodno će nas isti oni makro lopovi koji nas danas pljačkaju, sutra čuvati od lopova. Nismo u stanju brinuti sami za sebe, trebaju nam strani gospodari – EU gospodari. Isti oni kojima su domaći izdajnici predali u ruke sav kapital u zamjenu za dug kojim su natovarili nas i našu djecu.

Jednom kada uđemo u EU stranci će još lakše moći preuzimati našu imovinu, a mi ćemo se moći lakše zaduživati kažu Kosorica i Milanović.

Sve u svemu, nalazimo se u potpuno bizarnoj situaciji, ljudima je toliko ispran mozak da nisu u stanju shvatiti sljedeće:

– da je neotplativi dug bolje otpisati nego dovijeka živjeti u dužničkom ropstvu, odnosno da je bolje skinuti ‘omču duga’ zavezanu oko vrata, nego ju sve čvršće stiskati (stavljati na sebe novi dug).

– da je bolje da su oni sami, a ne stranci vlasnici kapitala.

– da je korumpirane političare bolje zamjeniti poštenima, nego predati vlast u ruke neizabranih EU birokrata koji zajedno sa tim istim korumpiranim političarima pljačkaju našu zemlju i tovare ju dugom.

– da je politička elita širokog spektra duginih boja (od crvenih do crnih) dio problema, a ne rješenja

– da nas sustav koji nas pljačka i izrabljuje pokušava okrenuti jedne protiv drugih kroz ideološke podjele iz prošlosti (lijevo-desno), kako bi nas mogao lakše izrabljivati.

– da je jedino rješenje odbacivanje klasične ideološke podjele na lijevo/centar/desno, i stvaranje zajedničke političke fronte koja će okupljati sve ljude bez obzira na političko uvjerenje (lijevo/centar/desno), a koji vjeruju u osobnu slobodu i ekonomski prosperitet.

Odnosno da uloga političke stranke nije indoktrinacija svojih članova nekom određenom ideologijom, nego ostvarivanje slobodnog i prosperitetnog društva u kojem je svejedno kako se tko pozicionira na političkom spektru sve dok prihvaća da su ljudi različiti i imaju različita uvjerenja (mišljenja).

Najstrašnije od svega je da ljudi ne shvaćaju da robovi i sluge nikada nisu niti će ikada biti bogati i slobodni ljudi, nego samo sirotinja koja radi za mizeriju i kopa po smeću kako bi mogla preživjeti.

Nisu svjesni toga da se ulaskom u EU stanje samo cementira umjesto da se mijenja na bolje, te da jedna po jedna zemlja u EU klize u ekonomsko rasulo i dužničko ropstvo radi prihvaćanja dužničke doktrine, u kojoj stvarnu vlast imaju bankarski karteli i neformalne strukture moći u njihovoj pozadini, a ne narod.

Prisjetite se govora Stjepana Radića u kojem je pozivao narodne zastupnike da se izjasne protiv ulaska u kraljevinu Jugoslaviju: “Još nije kasno. Ne srljajte kao guske u maglu … Znam, znam, vi držite da ste ne samo u narodu, nego da baš vi i zastupate narod. Ja sam vam dokazao da to niste. Sav je hrvatski narod za republikansku slobodu i za čovječansku pravicu; vi ste za staro bankrotirano nasilje i za gospodsku sebičnost i otimačinu. Vi, dakle, niste više ni u narodu, a kamoli da bi vi govorili u ime naroda. I zato iz ove vaše osnove neće biti ništa…

Vi ćete otići u Beograd (Bruxelles). Vi ćete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu (centralističku) državu i bez ikakvoga straha i srama vi ćete vladati na temelju starih austrijskih i madžarskih nevaljanih i nepravednih zakona i pomoću starih, pokornih i pokvarenih činovnika. A možda ćete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom … Sav svijet poznaje i priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje oslobođenje. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti. Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda.

Živjela republika! Živjela Hrvatska!”