Podijeli:

2019. godina je na izmaku. Politički, za Živi zid, najteža do sada. Nakon uspješnog ulaska u početak godine (anketno gledajući), slijedili su intenzivni udari na stranku izvana i iznutra. Stranku su sustavno pogađali potresi, a uvijek u blizini istih ljudi. Nasilna ponašanja u Saboru, sumnje na financijske odnose u drugim strankama kao uvod u prvi dio godine. Stranka je s predsjednikom na čelu hrabro stala u zaštitu istaknutih članova iako svjesna da potencijalno narušava vlastiti autoritet.

Ostvarili smo izniman uspjeh postavši europarlamentarna stranka. No, umjesto da se Živi zid etablira kao nositelj politika budućnosti, počinju najveći problemi. Pojedinci osobne interese stavljaju ispred interesa stranke i države uopće. Izdaja u samom izbornom jutru, ucjene, prijetnje, javna ponižavanja i prozivanja istaknutih članova. Stranačka imovina je jednim dijelom ostala zarobljena kod odmetnutih članova i organizacija (poput štandova na kojima su se prikupljali potpisi za predsjedničku kandidaturu Pernara i zastava), a dobar dio potpisnih knjiga za referendum koji smo organizirali do danas nismo uspjeli vratiti u središnjicu stranke. Čak su i privatni bicikl predsjednika (kojim se koristio u ljeto 2018. u poznatoj akciji biciklom po Hrvatskoj) Sinčića ukrali i ne žele ga mjesecima vratiti. Počinitelji su nam dobro poznati, a o svemu će, nažalost, pravorijek morati dati sud. Uz to i nekoliko stranačkih računala.

Da, dobro ste pročitali. I s time smo se susretali. Ima toga još puno… Bunjac je razbio službeni stranački auto čiji popravak do danas utjerujemo na sudu. Pokušali su ući u službene prostorije stranke i otuđiti potpise s namjerom da diskreditiraju stranku. Spornu snimku Bunjčevog divljanja koja je obišla internet sa sigurnošću nije u javnost pustio nitko iz same stranke jer smo izvršili detaljno ispitivanje. Znaju dečki jako dobro tko ju je pustio i zašto. Otimali su stranačke stranice na Facebooku. Glavni tajnik Lukanić je pod ucjenom dao ostavku samo kako bi pokušao smiriti strasti u stranci. Nisu stali na tome. Odlučili smo presjeći. Sve je bilo planirano mjesecima unaprijed. Nismo do nedavno znali da jedan od njih ima bogatu povijest obiteljskog nasilja. Žao nam je što smo mu dali političku vidljivost. Isti taj pozivao je na kampiranje pred obiteljsku kuću visokopozicioniranog stranačkog dužnosnika u kojoj se nalaze malena djeca.

S navedenim činjenicama nismo željeli izlaziti u javnost prije završetka predsjedničkih izbora, jer nam je namjera bivših kolega u smislu kandidature za predsjednika države bila poznata te nismo željeli ikakvim djelovanjem utjecati na konačan ishod izbora. Željeli smo da ostvare svoj maksimum. Što su, u konačnici, i uspjeli. Potpisa za referendum o ukidanju financiranja političkih stranaka nema u dovoljnom broju s obzirom da u knjigama koje su zaprimljene ima jedan broj neispravnih, a (spomenuli smo da) na terenu ima knjiga do kojih vjerojatno nikada nećemo moći doći. Otuđene su. Ukradene. Pokušali smo doći do njih na sve moguće načine. Jesu li podaci iz tih knjiga korišteni u druge svrhe, ne možemo znati. Ukupno prebrojanih potpisa imamo 330.000. Posebno ćemo se zahvaliti svakom volonteru koji je po izrazito lošem vremenu dao svaki atom snage u tom pothvatu.

Epilog ambicije pojedinaca jest njihov fijasko na izborima za predsjednika 2019. sa svega 2 postotna poena. Opravdano se pitamo u čijem interesu je malena grupa pobunjenika kritizirala predsjednika stranke koji legitimitet i autoritet nepobitno crpi iz izbornih ciklusa, a ne s Facebooka. Zauvijek ostaje zapisano kako je mlad čovjek od 24 godine dobio 17% na izborima za predsjednika države (daleko od i bez pobunjeničkog dvojca Pernara i Bunjca), a 2017. 20% u rodnom Karlovcu kao daleko najuspješniji nositelj liste i kandidat od svih koje je Živi zid ponudio tada biračima. Pobunjenici su ostvarivali nepristojno male postotke u odnosu na pritisak koji su vršili na sva tijela stranke (5 i 7%). Pa i bježali od kandidature za gradonačelnika Zagreba zbog straha od blamaže. Čak su i potpuno javnosti nepoznati kandidati na istim izborima na listama Živog zida ostvarivali značajnije rezultate od problematičnog dvojca. Na leđima toliko omalovažavanoga Sinčića stranka je ušla u sabor 2015. (bez Pernara i Bunjca) te imala skoro maksimalnu anketnu potporu početkom 2016. kada je on bio jedini zastupnik u Hrvatskom saboru. Iste je godine predvodio koaliciju koja je izrodila 8 saborskih mandata (2 – Pernar i Bunjac – koja su kasnije svom silom udarila na Sinčića, a bez kojega bi pobunjenički dvojac sabor gledao samo iz kućnog naslonjača).

Vjerujemo kako je ipak u pitanju udar pomno planiran na stranku koju vodi čovjek bez mrlje u karijeri. Čovjek bez kojeg ni Pernar ni Bunjac nikada ne bi vidjeli visoku politiku. Čovjek na kraju pritisnut da konzumira mandat u Europskom parlamentu. Ljudi koji su upoznati s problemima oko EU mandata, njih 10 od 12 s liste, ostalo je uz Ivana. I istini za volju, iako su strelice medija i nekolicine bivših članova usmjerene u njega kao da je to učinio zbog novaca, istina je takva da je to vjerojatno i jedini europarlamentarni zastupnik koji sve što stoji na raspolaganju usmjerava u ulaganje u kadrove oko sebe. I Pernar i Bunjac su se okušali u politici i prije Živog zida i Sinčića pa su im pokušaji završili debaklima. Jedan u HDZ-u, drugi u nekim svojim strančicama. Slamku spasa i saveznike su u trenucima napada tražili u novinarima opskurnih portala i emisija koji su kasnije služili i za nabavljanje potpisa za predsjedničku kandidaturu.

Hvala svima koji ste ostali uz Ivana Vilibora Sinčića i Živi zid. Hvala i vama koji preispitujete naše djelovanje jer nas to usmjerava. Ne zamjeramo nikome tko je posumnjao u nas jer je politika u Hrvatskoj pokazala koliko pojedinci mogu biti pokvareni.

Pišemo vam ovo pismo kako biste imali jasnu sliku o svemu lošem što se događalo u Živom zidu. Spremni smo na obračun sa sustavom, spremni smo na obračun sa svima koji unutar organizacije podrivaju njen ustroj. Hrvatskoj smo obećali politiku čistih računa, ljude čista obraza. Svatko onaj tko je spreman pogaziti svoju riječ, u politici ne smije imati utjecaj.

Zakonske prijedloge upućene u saborsku proceduru radili su Ivan Vilibor Sinčić i Dominik Vuletić. Uz pomoć i pravnice Vlaste Krpetić Meić. Sve najjače zakone, Ovršni zakon, Zakon o ispitivanju porijekla imovine ili Zakon o sprečavaju sukoba interesa inicirao je i na njima radio predsjednik stranke. Nakon razlaza, zakoni su pokradeni od bivšeg kolege Pernara i predani mimo autora kao njegovi. Kapitalne projekte poput Imunološkog zavoda, afere Borg i Agrokora te Brodosplita odradili su predsjednik Sinčić i tajnik Lukanić. Nigdje pobunjenika. Kongres stranke u prepunoj dvorani Lisinski autorsko je djelo potpredsjednice Palfi i tajnika Lukanića. Pobunjenici su samo došli govoriti.

Nastavit ćemo se boriti do zadnjeg atoma snage za Hrvatsku, protiv svakoga tko nam stane na put. Ponekad su to HDZ i SDP, ali ponekad i drugi. Okupit ćemo najkvalitetnije što postoji u Hrvatskoj politici i izvesti Hrvatsku iz dubokog mraka u koju nas guraju jeftino prodane ljudske duše i oni koji pod okriljem noći primaju potpise za predsjedničke kandidature. Kao stranka s predsjednikom Ivanom V. Sinčićem prošli smo pakao u svom političkom životu kroz 5 udara na stranku iznutra, ali ostali smo na putu otpora sustavu. Pokrenuli smo procese borbe protiv uvođenja eura i ispitivanja porijekla imovine, ali nismo se odrekli korijena i deložacija. U tim procesima uz nas su stručnjaci. Na putu smo izgradnje političke opcije koja okuplja, a ne rastjeruje. Predsjednik je bio inicijator svih akcija koje je stranka provodila. Božićne, humanitarne, ljetovanja, školske torbe. Dok su pobunjenici ljetovali po Rusijama i Turskoj, predsjednik i tajnik su proveli 1000 km na biciklima. Ostat ćemo na tom putu!

Ovo je prvo i zadnje očitovanje na temu bivših kolega kojima je predsjednik prepustio govornicu, dok je on odrađivao u pozadini sav posao.

Dalje idemo pametniji, ozbiljniji i jači.