Podijeli:

Nakon gotovo dva mjeseca teritorijalnih karantenskih mjera, koje osim što su protuzakonite potpuno su pogrešno usmjerene jer u karanteni bi trebali izolirati potencijalno bolesne od zdravih, kao što je to i napravila Kina izoliravši samo Wuhan, a ne sve gradove i ljude međusobno. S pravom se možemo pitati koliko je ove mjere donosila struka, a koliko politika?

Kada napravimo kratki rezime događanja u ova protekla dva mjeseca, onda možemo vidjeti kako se sustavno radilo na stigmatiziranju, etiketiranju i kažnjavanju bilo kakvog kritičkog mišljenja. Sustav je išao toliko daleko da je u našim bolnicama kažnjavano i zdravstveno osoblje zbog određenih mišljenja koja se vladajućim nisu sviđala te su dovodila u pitanje njihove savršene odluke.

Nadalje, građani su kažnjavani visokim novčanim kaznama zbog izlaska iz kuće iako za neke njih nije postojao nikakav dokaz o infekciji SARS-CoV-2 virusom. Svaki dan smo na televiziji i drugim kontroliranim medijima bili bombardirani uglavnom negativnim informacijama s jednim ciljem; izazivanjem straha. Zbog virusa za kojeg su Islanđani dokazali kako je kod 50% inficiranih potpuno asimptomatski, a u većine oboljelih izaziva simptome nalik prehladi ili gripi, natjerali su ljude da jedni druge prijavljuju policiji ako provire kroz prozor ili izađu na balkon. Izazivanjem panike i histerije željeli su postići da jedni drugima postanemo dio represivnog aparata, njihova produžena ruka pod njihovom kontrolom.

No, iako smo svi u početku jednim dijelom vjerovali odlukama Stožera (doduše netko manje netko više) s vremenom je postalo jasno kako ipak ovdje dosta toga ne štima.

Iskra sumnje pojavila se kada je objavljena lažna informacija da je od korona virusa preminula do tada potpuno zdrava osoba, za što se ispostavilo kako nije istina. Dio javnosti se tada s pravom upitao za vjerodostojnost informacija koje dobivamo te nije li sve ovo jedna velika farsa!? A da se zaista radi o farsi, vidjeli smo kada su se ispod vela tajnosti počele otkrivati stranačke iskaznice članova Stožera kojem smo barem donekle vjerovali u političku nepristranost. Mislim da je sada već svakome jasno kako je situacija s koronavirusom u Hrvatskoj zloupotrijebljena u predizborne svrhe političke propagande vladajuće stranke.

Naime, niz mjera koje je Stožer donio zaista nemaju veze s ikakvom logikom. Skraćivanje radnog vremena trgovina očekivano je samo povećalo gužve i redove čekanja, pojedine djelatnosti poput salona automobila nisu mogle raditi iako se u pravilu radi o velikim prostorima s malom frekvencijom ljudi te time i malom mogućnosti širenja infekcije. Domaći OPG-ovci nisu mogli prodavati svoje proizvode na tržnicama, ali je uredno dolazilo povrće iz Španjolske i Grčke. Frizeri koji danas otvaraju radnje zaštitne maske moraju mijenjati nakon svake mušterije dok s druge strane medicinsko osoblje u bolnicama istu masku nosi po mjesec dana jer drugu nisu dobili. Djelatnici, po naputku, moraju uzimati osobne podatke od svakog klijenta čime se izravno krši GDPR uredba.

Vidjeli smo u Jasenovcu i Okučanima kako političari ne moraju držati distancu od 2 metra koju preporučuju nama jer valjda virus među njih ne ide, ali isto tako možemo pretpostaviti da ide u trgovine poslije 17 sati, posebice nedjeljom pa ih zato moramo zatvoriti. Isto tako, virus je opasan u svim restoranima osim u saborskoj kantini a može se prenijeti i teniskom lopticom.

Sve te besmislice mogli bi nabrajati do sutra. Tužno je gledati struku kako se pokorava politici.

Koliko je ovaj virus zaista bio opasan pokazat će vrijeme. Naime, prosječna dob umrlih od posljedica infekcije korona virusom je 79 godina, a inače u općoj populaciji 76 godina. U Njemačkoj je smrtnost 0.4%, odnosno kod nas oko 2.7%. S time kako moramo uzeti u obzir i činjenicu da je Njemačka testirala 3% stanovništva, a mi tek 0.9%. Jesu li zaista bile nužne mjere koje će devastirati gospodarstvo, a provodit će se djelomično i dalje sve do pronalaska cjepiva te kolike će biti posljedične žrtve zbog nadolazeće ekonomske krize!?

Ono što nas sada čeka je krpanje proračunskih rupa sve do izbora, a nakon toga njih baš briga! Oni će se namiriti kao i uvijek, a nama slijedi na žalost scenarij gori od onog s početka prethodne krize iz 2008. godine. Mnogi će izgubiti posao, krenut će opet deložacije i val iseljavanja. Prošli smo torturu političke nesposobne elite koja je zloupotrijebila zdravstveni sustav kako bi lažno prikazala da je učinila nešto dobro. No realno, mogli bi se svi zapitati što su doista oni učinili?

Dejan Kutičić, dr.med.